Napade na Sela
- 1 Juli 1992, Hambarine
Drugi napas na Hambarine izvršen je 1. Jula 1992. ili približno tog datuma. Svjedokinja "Q" je posvjedočila da je sa porodicom živjela u Gomjenici i da je jedno popodne čula neku bukvu i
vidjela kako grupa vojnika okuplja ljude iz okolnih kuča. Molila je muža da ode, ali su ti vojnici, naoružani i s maskama na licima, došli i počeli da tuku njenog muža pred njom i
djecom.
Vojnici su rekli da se vrati u kuću, a muža su joj odveli. Tada ga je posljednji put vidjela. Svjedokinja je svjedočila da je i dalje gledala kako su vojnici okupili još ljudi i odveli ih do
mosta Žeger. Vojnici su stali ubijati ljude, a tijela su im bacili u Rijeku Sanu koja je bila sva crvena od krvi. Nisu si muškarci ubijeni, neke su ukracili u autobuse i odveli ih u logore
Omarsaka i Keraterm. Navela je imena od nekih od ljudi koji su ukracani u autobuse, ali nije prepoznala muškarce čija su tijla bila u rijeci. Svjedokinja je opisala uniforme tih vojnika,
navela imena nekolicine i označila nekoliko fotografija.
- od 20. Juli 1992, Bišćani
Bišćani su selo i mjesna zajednica koja se sastojala od sljedećih zaselaka:Mrkalji, Hegći, Ravine, Duratovići, Kadići, Alagići i Čemernica. Srpske snage su ovo selo napale 20. Jula 1992. U Mrkaljima su se okupljalesnage i odatle su se mogli čuti jauci. Srpske snage su u glinokopu u zasoku mrkalji puškama i teškim naoružanjem sa jednog oklopnog transportera ubili otprilike 30 do 40 ljudi. Ti vojnici su bili odjeveni u maskirne uniforme, a zrtve su bile u civilnoj odjeći. Ti muškarci civili ničim nisu provocirali vojnike, a ljudi su počeli bježati od puška i prije nego što su vojnici otvorili vatru.
Po dolasku u Čemernicu svjedok "S" je srea Muhameda Hadžića, koji je vidio ubistva koja su vojnici počinili u zaseoku Alagići. Iz pravca Alagića su se i dalje mogli čuti jauci i pucnji. Ubrzo
nakon toga u selo Čemernica ja stigla vojska, najprije vojnici u plavim uniformama, a zatim i vojna vozila i oklopni transporteri. Svjedok se zajedno s grupom od 35 d0 40 ljudi, koji su svi bili
u civilnoj odjeći i nenaoružani, sklonio na groblju nadomak kuće Smaila Hadžića, gdje su ih vojnici ubrzo sustigli. Vidio je kako je jedan vojnik pitao Muhameda Hadžića koje je nacionalnosti i
potom ga ubio iz neposredne blizine. Svjedok je preposnao najmanje četri vojnika.
Ujutro su se vojnici vratili u manjim grupama i počeli da plačkaju kuće. Odnosili su televizore, zlato i druge dragocjenosti, takođe iz kuće tasta svjedoka "S". Tog dana su vojnici odveli dvojcu
muükaraca, Husniju Hadžića i Haru Pelaka, da pomognu u prikupljanju tijela. Nakon toga više nisu viđeni. Svjedok "S" je saznao da su tog dana srpski vojnici ubili i njegovog oca u njegovoj kući u
Hegićima.
Dana 23 Jula. 1992. Svjedoku "S" i jo' desetini muškaraca naređeno ja da pomognu u prikupljanju tijela na područiju mjesne zajednice Bišćani. Ovaj zadatak organizovali su dvojca srpskih vojnika,
Ranko D. i Slavko P., koji su tim povodom toga jutra došli u Čemernicu sa dva kamiona. Ta dvojca vojnika i drugi koji su bili s njima bili su naoružani i odjeveni u maskirne uniforme. Svjedok "S"
je opisao kojim su putem kamioni išli i gdje su se pokupili leševe. Nisu dobili nikakvu opremu ( na primjer rukavice ili maske) za posao s leševima, a smrad tijela koja su se raspadala bio je
nesnosan. Stoga su tijela umotavali u deke, od kojih su neke bile marke "ambasador".Svjedok "S" je rekao pretresnom vijeću koliko su tijela sakupili i sa kojih lokacija, i naveo je imena
izvjesnog broja mrtvih. Kamione su punili leševima i odvozili ih da ih isprazne. Ni Svjedok "S" kao ni drugi Muslimani, nije išao kamionima do krajnjeg odredišta.
u jednom trenutku je svjedok "S" zavirio u kabinu vozača i vidio "putni nalog" u kojem su bili nvedeni maršruta kamiona, predviđena kolčina goriva i krajnje odredište, koja je u ovom slučaju bila
Tomašica. Na dnu putnog naloga je pisalo " kasarna Žarko Zgonjanin".
Sutradan je svjedok "S" ponovo pozvan da pomogne u prikupljanu tijela. Ovoga puta je bila angažovana druga grupa ljudi, novi kamioni i novi vozači. Po njegovoj procijeni, tokom dva dana on je
zajedno s drugima, pokupio ukupno između 300 i 350 tijela. Sve Žrtve su bile Muslimani s teritorije mjesne zajednice Bišćani. niko od njih nije bio u uniformi niti s činilo da su .u trenutku
smrti imai oružje. Svjedok "S" je podnijo spisak od 37 ljudi iz Bišćana koje je prepoznao o koji su ubijeni otprilike 20 Jula 1992.
-------------------------------------------------------------------
Svjedok "C" je posvjedočio da su dva njegova brača ubijena u Bišćanima (u Mrkaljima) prilikom napada srpskih snaga na to selo 20 Jula. 1992. Ta dva brata su se sa svojim porodicima krili u jednom
podrumu kad su upali vojnici i izveli njih dvojicu. Odvedeni su pred susjednu kuću i ubijeni atomatskim puškama. Supruga jednog od braće je ovo ispričala svjedoku "C" kad su se sreli u
Karlovacu. Kad su ubijeni, ova dvojica braće si bili i civilnoj odjeći i neoružani. Njihova tijela su pokupljena nakon nekoliko dana i odvezena u neposnatom pravcu.
-------------------------------------------------------------------
Ivo Atlija je takođe svjedočio o tjelima žrtava napada u mjesnoj zajednici Bišćani koja je prepoznao. U Dimićima je našao spaljena tijela tri osobakoje je prepoznao. U Mlinarima su mnoge žrtve
ubijene ašovima i pijucima; preposnao ih je osam. U Buzićima je Ivo Atlija od pronađenih tijela prepoznao dva. U Jezercu je preposnao tijela tri osoba. U Čengijama je pronašao četri tijela koja
je prepoznao. Jedan očevidac mu je rekao da je jedna žena silovana, advije mučene prije nego što su ubijene. U Mustanici je Ivo Atlija sahranio svog oca koji je na leđima imao tri rane od
vatrenogoružja i vidio je još dva tijela koja su se mogla identifikovati. U blizini katoličke crkve pronašao je tijelo jednog susjeda koji je bio zaklan. U Ivandićima je cijela porodica ubijena
iz vatrenog oružja. Na brdu Raljaš su pokopana tijela dvoje maloljetnika. U područji koje su ljudi zvali Redak, Ivo Atlija je u jednoj rupi pored puta vidio skoro 200 tijela koja su bila
djelimično zakopana.
-------------------------------------------------------------------
Svjedok "X" je bio u Bišćanima 20.Jula. 1992., kada je srpska vojska napal selo. Njemu i njegovom ocu su rekli da čeka na mjestu za okupljanje odakle su odvedeni u logor Trnopolje. Vidio je kako
su srpski vojnici ubili nekoliko muškaraca i naveo je imena četvorice njih. Te noći je u Trnopolju saznao da je tog dana iz drugog autobusa koji je išao iz Bišćana u Trnopolje nekoliko ljudi
izvedeno i pogubljeno u šljunkari pored kuće čovjeka kojeg su zvali "Granata".Naveo je imena osam osoba iz tog autobusa. Pored toga, svjedok "X" je posvjedočio da je po dolazku u Trnopolje
dvanaest ljudi vraćeno u autobus kojim je došao i da je kasnije saznao da su ubijeni prilikom masovnog pogubljena blizu Kratelja.
- od 1.Jula 1992. Čarakovo
U naselju Behlići u Čarakovu, 1. Jula 1992. nekoliko muškaraca u policijskim uniformama ubilo je trojcu muškaraca automatskim puškama. Identifikovani i dvojca počinilaca i dcije
žrtve.
Dana 23.Jula 1992. napadnuto je Čarakovo. Jedna svjedokina je ispričala sta je čula sa susjedne njive: "čula jesam pucnjavu, i tenkove i vrisak jesam čula žene i djece kako plaču. I utom vidjela
sam kuće kako odmah gore". Ubijeno je nekoliko ljudi . Kajnije je pomogla rođacima da pokopaju tijela. Krajem jula svjedokina "V" je odvela Besima Musića u bolnicu - srpski vojnici su ga pretukli
i ustrijelili u glavu. Supruga Besima Musića, Badema, ubijena je zajedno sa Ramizom Rekićem. Svjedokinja "V" je vidjela kako Nasifa Dizdarevića pokopava njegov sin.
- 24 Juli 1992. Briševo
Selo Briševo je granatirano 23. Jula 1992. U prriodu od 24. do 26. Jula 1992. u selu je ubijeno 77 Hrvata, od kojih je troje ubijeno u kukuruzištu, a četvoro na kraju šume u blizini
Briševa.
USKORO VIŠE.....
Izvor Informacija kao i slike su Udruženja Prijedorčanki ''Izvor'', odnosno Knjiga nestalih opštine Prijedor ''Ni krivi, ni dužni'', Privatne Arhive i Google.com